PARADISE PAPERS Duhaček: Ovo je pet najvažnijih stvari o dokumentima koji su potresli svijet

09.11.2017. u 02:28

KOLUMNA

Süddeutsche Zeitung  (SZ) je dokumente podijelio s Međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara (ICIJ), koji je proteklih mjeseci koordinirao zajednički rad 96 vodećih svjetskih medija (The New York Times, Guardian, BBC, Le Monde itd.) na istraživanju Paradise Papersa, na čemu je radio 381 novinar

Piše: Gordan Duhaček, thebosniatimes.ba

Paradise Papers je naziv za 13,4 milijuna dokumenata koje je od nepoznatog izvora dobio njemački list Süddeutsche Zeitung (SZ), koji se prethodno istaknuo i kao pokretač objavljivanja Panama Papersa. Dobar dio dokumenata - njih 6,8 milijuna - odnosi se na poslovanje odvjetničke tvrtke Appleby koja pruža korporativne usluge s uredima od Bermuda do Mauricijusa, a tu je i 19 korporativnih registara koje vode vlade s offshore područja poput Kajmanskih otoka i St. Kittsa. Milijuni dokumenata pokrivaju desetljeća offshore poslovanja od 1950. do 2016. godine te razotkrivaju svjetske tokove novca koji dosad nisu bili poznati široj javnosti.

SZ je dokumente podijelio s Međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara (ICIJ), koji je proteklih mjeseci koordinirao zajednički rad 96 vodećih svjetskih medija (The New York Times, Guardian, BBC, Le Monde itd.) na istraživanju Paradise Papersa, na čemu je radio 381 novinar. Objavljivanje sadržaja dokumenata koje sačinjavaju Paradise Papers započelo je jučer, a mi donosimo odgovore na pet ključnih pitanja u vezi ove svjetske vijesti.

Tko je dokumente dostavio novinarima?

Süddeutsche Zeitung odbio je išta komentirati u vezi toga kako su do njih došli Paradise Papersi i tko bi mogao biti potencijalni izvor. To je posve u skladu s uobičajenom novinarskom praksom zaštite identiteta izvora, a dokumenti koje je dobio SZ su verificirani kao autentični. Naravno, postoje teorije oko toga tko bi mogao biti izvor 13,4 milijuna dokumenata, a jedna je i ta da je riječ o nekom informatičaru ili informatičarima koji su u okviru svojeg posla imali pristup dokumentima Applebyja.

Julian Assange je u intervjuu za Al Jazeeru izjavio kako je izvor ili zviždač koji je dokumente dostavio medijima sigurno osoba s tehničkim ili informatičkim obrazovanjem, vjerojatno insajder ili haker izvana. “Ovo vjerojatno predstavlja radikalizaciju klase tehničara, čega je primjer bio i Snowden”, smatra Assange. Curenje dokumenata koje se nazivaju Paradise Papers najnovije je u sada već dugom nizu, čega su najpoznatiji primjeri Chelsea Manning, već spomenuti Snowden i Panama Papers. Sve to pokazuje da su dosad tajni tokovi svjetskog novca kao i tajne špijunke i vojne akcije svjetskih vlada izloženi sustavnom riziku razotkrivanja, jer više ne mogu funkcionirati izvan digitalnog konteksta, a za funkcioniranje unutar njega potrebne su stotine tisuća informatičara, među kojima je sve lakše naći one koji će zaključiti da je ono što je samo za njihove oči potrebno podijeliti sa svjetskom javnošću.

Koja je razlika između Panama Papers i Paradise Papers?

Panama Papers su dokumenti koji su preko anonimnog izvora iscurili iz panamske odvjetničke kancelarije Mossack Fonseca te su otkrili pranje novca, izbjegavanje međunarodnih sankcija, prevare i razne druge nepodopštine. Novinarima je dostavljeno 11,5 milijuna dokumenata, a anonimni izvor se kratko očitovao o svojim motivima, istaknuvši da je sve to učinio zbog rastuće nejednakosti prihoda u svijetu. Novinari iz 80 zemalja svijeta i 107 medijskih organizacija su uz koordinaciju ICIJ-a godinu dana istraživali i provjeravali dobivene dokumente, čije je objavljivanje započelo u travnju 2016. Riječ je projektu koji je i u praksu novinarstva uveo značajne inovacije, te je uništio i nekoliko karijera svjetskih političara.

Čini se da Paradise Papersi na prvi pogled ne otkrivaju pranje novca i slične ilegalne aktivnosti nego ilustriraju kako se na legalan način i pomoću rupa u zakonodavstvu može izbjeći plaćanje značajnog dijela poreza. No, već su i zbog Paradise Papersa pokrenute neke istrage.

Što zapravo otkrivaju Paradise Papersi i tko se u njima spominje?

Dokumenti pokazuju da je offshore carstvo mnogo veće i kompliciranije nego što se dosad mislilo te da se njime koriste brojne svjetske korporacije poput Siemensa, Facebooka, Nikea (koji je uz pomoć Applebyja svoju poreznu kvotu smanjio na 13,2 posto) i Applea, kao i selebovi, kao što je frontmen benda U2 Bono, britanska kraljica Elizabeta II, bliski suradnici poznatih političara kao što je kanadski premijer Justin Trudeau, te razni drugi bogataši koji nisu u fokusu javnosti. Spominje se npr. i aktualni američki ministar trgovine Wilbur Ross, argentinski ministar financija Lusi Caputo, te kolumbijski predsjednik Juan Manuel Santos.

U Paradise Papersima spominju se imena najmanje 120 političara i deseci svjetski poznatih faca. Dokumenti koji su iscurili pokazuju kompleksne sheme kojima se može legalno izbjeći plaćanje poreza u matičnoj državi. Appleby tvrdi, pak, da su žrtve hakerskog napada i da njihovi dokumenti ne otkrivaju ništa nelegalno, ali su i izjavili kako se ne smatraju bezgrešnima i da su spremni učiti na svojim pogreškama.

Otkrivaju li Paradise Papersi kršenje zakona?

SZ sam ističe da pojavljivanje nečijeg imena u Paradise Papersima “ne podrazumijeva automatski pravno ili moralno upitno ponašanje”. Korištenje offshore tvrtki i poreznih rupa je legalno ili može otići u sivu zonu važećeg pravnog okvira. Nadalje, riječ je o često kompleksnim shemama na čijem ostanku u okviru zakonitosti moraju raditi brojni pravni i ekonomski stručnjaci, što je uostalom i stvorilo bujanje offshorea koji je započeo kao posve smislena i legalna praksa za brodare. No, već su Panama Papers imali značajne društveno-političke posljedice, primjerice ostavku islandskog premijera Sigmundura Gunnlaugssona čije se ime u njima pojavilo, dok je u Pakistanu smijenjen premijer Navaz Šarif.

Paradise Papersi će sigurno dati novi zamah debati u javnosti i među političarima o zatvaranju rupa u poreznim zakonima, kao i o tome je li sve što je legalno ujedno i fer te treba li ostati legalno. Preliminarni izvidi nadležnih institucija već su započeli, primjerice Bono je sada na meti istražitelja zbog vlasništva nad trgovačkim centrom u Litvi (?!), koje je išlo preko offshore tvrtke i čini se da sve nije bilo baš legalno.

Hoće li biti političkih posljedica zbog Paradise Papersa?

Već ih ima. Australijska porezna uprava najavila je da pokreće istragu zbog Paradise Papersa, a njemačka vlada najavila je da će pokušati dogovoriti s uključenim medijima da dobije na raspolaganje zbog istrage sve dokumente koji sačinjavaju Paradise Papers. Glasnogovornik njemačke vlade Steffen Seibert je izrijekom pozdravio objavu Paradise Papersa, a ministar pravosuđa Heiko Maas najavio je zatvaranje svih mogućih rupa u poreznom zakonodavstvu te najavio da će se Njemačka zalagati da se oko toga postigne dogovor i na razini Europske unije. U Velikoj Britaniji laburisti su najavili pokretanje parlamentarnog istražnog povjerenstva o izbjegavanju plaćanja poreza.

Europska komisija najavila je brzu akciju protiv izbjegavanja plaćanja poreza, koja bi trebala uključivati i crnu listu poreznih oaza kojima bi time bilo značajno otežano poslovanje s članicama EU-a. Povjerenik EK Pierre Moscovici zadužen za porezna pitanja rekao je pak da je “zgrožen, ali ne i iznenađen” najnovijim otkrićima. Trumpov ministar trgovine Ross se pak brani da nije učinio ništa ilegalno, no već ga optužuju da je lagao u svjedočenju pred Kongresom. To su samo neki od brojnih primjera reakcija diljem svijeta na objavu Paradise Papersa, a mnoge tek trebaju uslijediti, kao i nova otkrića.


(TBT, Index.hr)